Ujedinjeni narodi su međunarodna organizacija čiji su članovi države i univerzalna je po članstvu, nadležnostima i glavnim ciljevima. Osnovana je tokom Konferencije Udruženih naroda održane u San Francisku (SAD) u razdoblju od 25.04 do 26.06.1945. godine, a temeljni dokument Povelja UN stupila je na snagu 24. oktobra iste godine (ovaj dan se slavi kao Dan UN). Svoje porijeklo vuče od Lige naroda, nastale poslije I. svjetskog rata, koja se raspala uslijed nemogućnosti da spriječi novi svjetski sukob. Izraz Ujedinjeni narodi potječe od američkog predsjednika Roosevelta i prvi put se pojavljuje u Deklaraciji Ujedinjenih naroda od 01.01.1942. godine, kojom se predstavnici 26 zemalja angažiraju u nastavku borbe protiv fašizma. Danas UN ima 192 članice.

Osnovni ciljevi i načela djelovanja Organizacije dati su u Povelji Ujedinjenih naroda i okrenuti su prvenstveno ka održavanju međunarodnog mira i sigurnosti, poštivanju principa ravnoopravnosti i  suradnje, razvoju prijateljskih odnosa među državama, međunarodnoj suradnji na rješavanju problema ekonomskog, socijalnog, kulturnog i humanitarnog karaktera, uključujući zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U tu svrhu stvorena je široka mreža međunarodnih organizacija koje imaju status specijaliziranih agencija UN ili su izravno dio sustava UN. Glavno sjedište UN-a je u New Yorku dok su pojedini dijelovi sistema locirani po cijelom svijetu:  Ženeva, Beč, Rim, Najrobi, Haag, Atena, Tokijo, Copenhagen.

Ujedinjeni narodi imaju šest glavnih tijela:

Generalna skupština je glavni organ UN-a i čine je sve države članice koje su zastupljene ravnopravnim izaslanstvima svojih vlada. U ovom organu, svaka država ima jedan glas. Generalne skupštine se održavaju u sjedištu (New York) svake godine u 9. mjesecu i traju do polovine 12. mjeseca. Odluke se donose prostom većinom glasova, osim za pitanja od izuzetnog značaja (mir i međunarodna sigurnost, prijem novih članica, proračun) kada je potrebna dvotrećinska većina.

Generalna skupština ima šest glavnih odbora.

• Razoružanje i međunarodna sigurnost
• Ekonomija i financije
• Socijalna, humanitarna i kulturna pitanja
• Specijalna politička pitanja i dekolonizacija
• Administracija i proračun
• Pravna pitanja

Vijeće sigurnosti snosi najveću odgovornost za osiguranje mira i sigurnosti u svijetu kao glavne zadaće UN. Sastoji se od 15 članova. Kina, Francuska, Velika Britanija, Rusija i SAD su stalne članice Vijeća sigurnosti i imaju pravo veta.  Deset ostalih članica Vijeća bira Generalna skupština za razdoblje od dvije godine, s tim da se svake godine bira po pet članica Vijeća, tako da se njegov sastav mijenja svake godine. Sve članice UN imaju obavezu primjenjivati Odluke Vijeća sigurnosti. Ovo vijeće može se sastati bilo kada i to na zahtjev jednog člana Vijeća, jednog člana Ujedinjenih naroda, na zahtjev Generalne skupštine ili Generalnog sekretara. Odluka Vijeća sigurnosti je usvojena ako se donese potvrdnim glasanjem barem devet članica, pri ćemu se potvrdno moraju izjasniti sve stalne članice Vijeća. U posebne organe Vijeća sigurnosti, pored mnogobrojnih odbora, ubrajaju se i mirovne misije i dva tribunala za Ruandu i bivšu Jugoslaviju.

Vijeće za ekonomska i socijalna pitanja (ECOSOC), koordinira ekonomske i socijalne aktivnosti UN. Tijesno surađuje s brojnim specijaliziranim i NGO organizacijama, konstituirajući tako „sistem Ujedinjenih naroda“. Vijeće se sastoji od 54 člana koji se biraju na razdoblje od tri godine ( s mogućnošću reizbora) tako što se svake godine bira i zamjenjuje po 18 članova. Odluka o izboru članova Vijeća se donosi dvotrećinskom većinom glasova Generalne skupštine. Vijeće održava sjednice u  New Yorku i Ženevi, u principu dva puta godišnje, a odluke se donose prostom većinom glasova. Veliki dio rada ovog Vijeća odvija se u njegovim posebnim organima i komisijama (funkcionalne komisije ECOSOC-a, ad-hoc radne grupe, regionalne komisije, stalni odbori, stručna tijela). Osnivanjem posebnih organa kao što su Razvojni program (UNDP) ili Konferencija za trgovinu i razvoj (UNCTAD), Generalna skupština je ECOSOC-u ostavila uglavnom nadležnosti u oblasti ljudskih prava.

Starateljsko vijeće administrira teritorijama stavljenim pod poseban režim, da štiti interese njihovog stanovništva i da favorizira njihov ubrzan razvoj prema potpunoj autonomnosti i neovisnosti. To vijeće je neposredno naslijeđe Društva naroda i procesa dekolonizacije. Njegov rad je, praktično, stavljen u stanje mirovanja 1994. godine, kada je posljednja teritorija pod starateljstvom, ostrvo Palaos, steklo neovisnost i postalo član UN.

Međunarodni sud pravde (ICJ) je pravni organ Ujedinjenih naroda i njegov Statut je sastavni dio Povelje UN. Svaka država koja postane članica Ujedinjenih naroda istodobno postaje ugovorna strana Međunarodnog suda. Kao strane u sporu pred sudom mogu se pojaviti samo države i njihovo sudjelovanje u postupku pred sudom je dobrovoljno ali ako prihvate jurisdikciju suda, tada su obvezne poštivati odluke suda. Sud sudi na temelju međunarodnih ugovora, međunarodnog običajnog prava i općih pravnih načela. Sud čini  15 sudaca koje bira Generalna skupština i Vijeće sigurnosti na razdoblje od 9 godina sa pravom reizbora. Sjedište suda se nalazi u Haagu.

Sekretarijat je glavni administrativni organ UN-a. Pored klasičnih administrativnih poslova, Sekretarijat predstavlja UN u oblasti međunarodnih odnosa, priprema plan budžeta, upravljanja finansijama i radi prema uputama Generalne skupštine, Vijeća sigurnosti i drugih organa UN-a.  Na čelu Sekretarijata je generalni sekretar, koga, na prijedlog Vijeća sigurnosti bira Generalna skupština na mandat od 5 godina, a čini ga i upravni aparat koji je hijerarhijski podijeljen na sektore, urede i odsjeke. Za generalnog  sekretara izabran je Ban Ki-moon iz Južne Koreje. Na dužnost je stupio 1. 1. 2007. godine, zamjenivši dotadašnjeg generalnog  sekretara Kofi Annana, koji je tu dužnost obnašao od 1997. u dva petogodišnja mandata. Generalni sekretar je u januaru imenovao zamjenicu, dr. Asha Rose Migiro (bivša ministrica vanjskih poslova Tanzanije).