Ministarstvo vanjskih poslova BiH
Skip Navigation Links
Vanjska politikaExpand Vanjska politika
AktuelnostiExpand Aktuelnosti
MinistarstvoExpand Ministarstvo
AmbasadeExpand Ambasade
Konzularne informacijeExpand Konzularne informacije
EkonomijaExpand Ekonomija
Međunarodna saradnjaExpand Međunarodna saradnja
Javne nabavkeExpand Javne nabavke
A-A+
Evropski parlament
Evropski parlament

Evropski parlament (European Parliament) jedino je tijelo na nivou Unije koje se neposredno bira. Nastao je pod nazivom Skupština, u vrijeme kada je nastala i prva Evropska zajednica, a njen sastav su činili delegati nacionalnih parlamenata. Od 1979. godine, zastupnici u Evropskom parlamentu biraju se na izravnim izborima svakih pet godina. Budući da je politički legitimitet tog tijela rastao, jačala je i njegova uloga u političkom i pravnom sistemu EU.

Sjedište Parlamenta je u Strasbouru (Francuska) gdje se održavaju mjesečne plenarne sjednice. Sastanci parlamentarnih odbora i sve dodatne plenarne sjednice održavaju se u Bruxellesu (Belgija). Administrativna služba (“Generalni sekretarijat”) smještena je i u Luxsembourgu.

Parlament ima tri glavne uloge:

  • da zajedno sa Vijećem dijeli zakonodavno ovlaštenje. Putem zakonodavne uloge Parlamenta najbolje se može pratiti jačanje uloge tog tijela kroz različite etape razvoja evropske integracije. Dok je u njenim začecima Vijeće ministara bilo obavezno prije donošenja konačnog akta zatražiti jedino mišljenje Parlamenta, koje ga nije obavezivalo, danas u mnogim područjima, Parlament odlučuje ravnopravno s Vijećem. Zakonodavni postupak u kojem se odluka može donijeti samo uz istodobnu saglasnost Vijeća i Parlamenta, naziva se postupkom suodlučivanja. Iako je Parlament stekao pravu zakonodavnu ulogu, u nekim je pitanjima ona tek konsultativna, pa čak ni to. To se posebno odnosi na područja nadležnosti iz drugog i trećeg stupa EU, zajedničke vanjske i sigurnosne politike, te još uvijek iz segmenta policijske i pravosudne saradnje. U nekim pitanjima Parlament mora potvrditi mjeru u čijem donošenju nije sudjelovao, ali koja bez njegova pristanka ne može stupiti na snagu. To vrijedi za važnije međunarodne sporazume koje sklapa EZ, posebno za sporazume o pridruženom članstvu.

  • da provodi demokratski nadzor nad svim institucijama EU, a posebno nad Komisijom. Politički nadzor nad Evropskom komisijom Parlament provodi pri njenom imenovanju i tokom njenog rada. Parlament se, kao prvo mora složiti s izborom osobe koja će obavljati ulogu predsjednika Evropske komisije, a zatim i potvrditi cijelu Komisiju kao kolegij prije nego što ona preuzme dužnosti. Evropska komisija dužna je o svom radu izvještavati Evropski parlament, koji je ovlašten postaviti pitanje povjerenja Komisiji, i izgubi li povjerenje, raspustiti Komisiju kao kolektiv. Parlament nema ovlaštenja razriješiti dužnosti pojedinog člana Komisije, dok je takvo ovlaštenje Ugovorom iz Nice stekao predsjednik Komisije. O eventualnim nepravilnostima u radu Komisije, Parlament može doznati, između ostalog, na osnovu pritužbi građana Unije na prava koje im je dodijeljeno Ugovorom iz Maastrichta.

    Nadzor nad Komisijom Parlament provodi i putem instituta parlamentarnih pitanja. Ta pitanja ovlašten je postavljati i članovima Vijeća ministara. Na njih članovi Komisije ili ministri odgovaraju bilo pisano ili usmeno, a odgovori se objavljuju u Službenom listu EU.

  • da sa Vijećem dijeli ovlaštenje nad budžetom EU i stoga može uticati na način trošenja EU-a. Budžet predlaže Komisija, a zajednički ga usvajaju Parlament i Vijeće. O tzv. neobaveznim rashodima, Parlament ima posljednju riječ. Na kraju procedure, Parlament usvaja ili odbacuje budžet u cjelini. Da bi stupio na snagu, predsjednik Evropskoga parlamenta mora staviti svoj potpis na budžet.

Sastav EP: Državama članicama EU Osnivačkim ugovorom je dodijeljen broj zastupničkih mjesta u Evropskom parlamentu. Taj broj donekle odražava broj stanovnika država članica. No, kako su razlike u broju stanovnika članica vrlo velike, bez pretjeranog povećanja broja parlamentaraca nije moguće doista osigurati razmjernu zastupljenost svakog evropskog građanina. Najprije, zato što je Ustavnim ugovorom predviđeno da, bez obzira na to koliko mala bila država, ona ima pravo na minimum šest zastupnika u Parlamentu. Nacionalne kvote svake nove članice određuju se Ugovorom o pristupanjima. Najveći broj zastupnika u Parlamentu, također, je utvrđen Osnivačkim ugovorom. Danas Parlament ima 732 zastupnika.

Izbor zastupnika za Evropski parlament organizira se u svakoj državi članici za raspoloživi broj mjesta. Na tim izborima pravo glasa, te pravo kandidiranja imaju ne samo državljani države koja popunjava svoju kvotu. Za kvotu mogu se kandidirati i/ili glasati i državljani druge države članice koji imaju prebivalište u državi u kojoj se održavaju izbori za Evropski parlament. To je jedno od novih političkih prava koje je građanima EU dodijeljeno uvođenjem instituta evropskoga građanstva.

Iako se zastupnici biraju prema nacionalnim kvotama, oni na evropskom nivou nisu politički organizirani nacionalno, već prema političkim opredjeljenjima. Srodne nacionalne političke stranke organizirane su u evropske političke stranke u Evropskom parlamentu. U sadašnjem sazivu Parlamenta većinu ima Evropska narodna stranka, koalicija nacionalnih stranaka demokratsko-kršćanske orijentacije. Slijede, socijalistička stranka i liberalna stranka.

Kao i svaki parlament, i Evropski parlament djeluje kroz odbore. Njihov broj i područja koja pokrivaju prati područja nadležnosti EU.