Prava svakog pojedinca u Bosni i Hercegovini propisana su Ustavom Bosne i Hercegovine, međunarodnim ugovorima ili konvencijama koje je BiH potpisala, kao i zakonima
.
U Preambuli Ustava BiH se navodi odlučnost da se u BiH osigurava puno poštivanje međunarodnog humanitarnog prava, te opredijeljenost da se polazi od Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, međunarodnih ugovora o građanskim i političkim te ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i Deklaracije o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičkim manjinama, te drugih instrumenata o ljudskim pravima.

Članom II Ustava BiH se proklamira da BiH i oba entiteta osiguravaju najviši nivo medjunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Takodjer se navodi da prava i slobode određeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te njenim Protokolima, direktno se primjenjuju u BiH i imaju prvenstvo pred svakim drugim zakonodavstvom. U istom članu se proklamira da je svim osobama na području BiH osigurano da uživaju ljudska prava i temeljne slobode bez diskriminacije prema spolu, rasi, boji kože, jeziku, vjeroispovijesti,političkom i drugom opredjeljenju, nacionalnom ili društvenom porijeklu, pripadnosti nacionalnoj manjini, vlasništvu, rođenju ili drugom statusu.

Aneks 6 Ustava BiH odnosi se na Sporazum o ljudskim pravima, kojim se svim osobama na području Bih osigurava najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući i prava i slobode osigurane Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te njenim Protokolima, kao i drugim međunarodnim sporazumima koji su posebno navedeni u Dodatku ovog Aneksa. Ta prava i slobode uključuju: pravo na život; pravo na nepodvrgavanje mučenju, nehumanom ili ponižavajućem postupku ili kazni;pravo osobe da ne bude držana u ropstvu ili podčinjenosti ili da obavlja prisilni ili obavezni rad; pravo na slobodu i sigurnost ličnosti; pravo na pošteno suđenje u građanskim i krivičnim predmetima, te druga prava u vezi sa krivičnim postupcima; pravo na privatni i porodični život, nepovredivost doma i korespondencije; slobodu mišljenja, savjesti i vjere; slobodu izražavanja; slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja sa drugima; pravo na zaključenje braka te osnivanje obitelji; pravo na imovinu; pravo na obrazovanje; pravo na slobodu kretanja i stanovanja.

Poglavlje II Ustava BiH posvećeno je zaštiti ljudskih prava putem Komisije za ljudska prava, koja se sastoji iz Ureda Ombudsmena i Vijeća za ljudska prava. Komisija za ljudska prava djeluje pri Ustavnom sudu BiH.

Aneks 7 Ustava predstavlja Sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama. Poglavlje I Aneksa 7 posvećeno je zaštiti prava izbjeglica i raseljenih osoba, dok je Poglavlje II posvećeno Komisiji za raseljene osobe i izbjeglice, čije je sjedište u Sarajevu.

Unutar sistema državne uprave formirana su i posebna tijela čija je uloga dalja promocija i unapređenje sistema zaštite ljudskih prava, kao što je Vijeće za djecu, Agencija za ravnopravnost spolova, Odbor za  Rome, Vijeće za invalidna lica, Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama. Pri Parlamentarnoj skupštini BiH formirano je Vijeća za nacionalne manjine, kao savjetodavno tijelo.

Institucije BiH daju punu podršku Međureligijskom Vijeću u BiH. Njegovom uspostavom ostvaruje se međureligijski dijalog izmedju četiri najveće vjerske skupine u BiH.

Poglavlje III Aneka 6 Ustava BiH posvećeno je drugim organizacijama koje se bave ljudskim pravima. Naglašava se obaveza promoviranja i poticanja djelovanja nevladinih i međunarodnih organizacija za zaštitu i promoviranje ljudskih prava. Pozivaju se Komisija UN za ljudska prava, OSCE, Visoki komesarijat UN za ljudska prava i druge nevladine ili regionalne misije i organizacije za ljudska prava da pažljivo prate stanje ljudskih prava u BiH, uključujući osnivanje mjesnih ureda i slanje posmatrača, izvjestitelja i drugih relevantnih osoba, te na obavezu da im se pruža efikasna i potpuna pomoć, pristup i olakšice.

Nacionalni programi za unapredjenje ljudskih prava:

• BiH usvojilo je Akcioni plan za suzbijanje trgovine ljudima, a na snazi je i Privremena instrukcija za postupanje sa žrtvama trgovine ljudima;
• također postoji i Sporazum o saradnji sa nevladinim organizacijama u području zaštite žrtava trgovine ljudima;
• U primjeni je i Akcioni plan za djecu 2002-2010., čiju provedbu prati Vijeće za djecu;
• 2005. godine usvojena je Nacionalna strategija za pitanja Roma, kao najugroženije i najbrojnije nacionalne manjine u BiH;
• Usvojen je Akcioni plan za jednakost spolova;
• Vijeće ministara BiH ustanovilo je Ured agenta za zastupanje BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Vanjska politika BiH u području ljudskih prava

Ministarstvo vanjskih poslova BiH u svom vanjskopolitičkom djelovanju promiče politiku zaštite ljudskih prava svih osoba i svim državama u skladu sa medjunarodno priznatim standardima za zaštitu ljudskih prava.

U svojoj vanjskoj politici BiH se zalaže za jačanje demokratije i promociju ljudskih prava, polazeći od načela da zaštita ljudskih prava svakog pojedinca i vladavina prava u cjelini pružaju dobru osnovu za sigurnost i mir u svijetu.

BiH je ratificirala  međunarodne instrumente u oblasti ljudskih prava, uključujući konvencije UN, VE i pripadajuće protokole, prema kojima postoji obaveza izvještavanja, a zalaže se za dosljednu saradnju sa ugovornim tijelima UN osnovanim prema tim konvencijama.

Učešće BiH u radu međunarodnih organizacija

OSCE

Postavši članicom OSCE BiH je prihvatila načela Završnog dokumenta iz Helsinkija, te saradjuje sa OSCE na području promocije i zaštite ljudskih prava. U BiH djeluje Misija OSCE, u okviru koje postoji Odjel za ljudska prava, čija je uloga da prati stanje ljudskih prava u BiH, te da u tom cilju tijesno saradjuje sa domaćim organima u BiH (prije svega sa Institucijom ombudsmena,Ustavnim sudom i Ministarstvom za ljudska prava BiH) i međunarodnom zajednicom.

UN Vijeće za ljudska prava

Bosna i Hercegovina je u maju 2007. godine, na Generalnoj skupštini UN, izabrana za punopravnu članicu UN Vijeća za ljudska prava.

Vijeće za ljudska prava ima sjedište u Ženevi, broji 47 zemalja članica (mandat članica Vijeća traje tri godine) koje su izabrane poštujući princip ravnopravne geografske zastupljenosti, prema regionalnim grupama. Afričku i Azijsku grupu čine po  13 članica, Istočno-evropsku grupu 6, GRULAC 8 i Zapadnu grupu 7 zemalja članica Vijeća. BiH pripada Istočno-evropskoj regionalnoj grupi, kojom predsjedava Poljska.

Mjesto Predsjednika Vijeća za period 2007./2008. pripada Istočno-evropskoj regionalnoj grupi. Prema odluci i džentlmenskom sporazumu, 2006. godine je odlučeno da Grupu u ovoj funkciji zastupa Rumunija (ambasador Rumunije pri UN u Ženevi).

Učešće  delegacije BiH u radu Vijeća odnosi se na praćenje rada Vijeća tokom njegovog zasjedanja, te praćenje rada radnih grupa i ostalih tijela Vijeća. Vanjskopolitički pravci Bosne i Hercegovine, Platforma za nastup delegacije BiH na Generalnoj skupštini UN, te strateški principi BiH za pridruživanje evroatlantskim integracijama  osnova su za nastup delegacije BiH u radu Vijeća za ljudska prava. 

Saradnja Bosne i Hercegovine sa mehanizmima Vijeća za ljudska prava  usaglašena je sa zahtjevima ovih mehanizama, posebno kada se radi o saradnji sa tzv. tematskim specijalnim procedurama. Nadležne institucije BiH dostavljale su odgovore na upitnike specijalnih mehanizama i odgovore na upitnike u skladu sa odredbama usvojenih rezolucija Komisije za ljudska prava ( koja je u martu 2006. godine prestala sa radom, formiranjem Vijeća za ljudska prava) ili Generalne skupštine UN u oblasti ljudskih prava.   

Nosioci mandata tematskih specijalnih procedura posjetili su BiH u 2005. godini (njihovi izvještaji razmatrani su na zasjedanju Vijeća u septembru 2006.) i to: Sigma Huda (Specijalni izvjestitelj za oblast trgovine ljudima) u februaru 2005; Valter Kelin (Specijalni izvjestitelj za ljudska prava interno raseljenih osoba) u junu 2005; U septembru 2007. godine BiH je posjetio Vernor Munjoz (Specijalni izvjestitelj za pravo na obrazovanje) a do kraja 2007. godine očekuje se i posjeta Hina Jilani ( Specijalnog izvjestitelja za ljudska prava zaštitnika ljudskih prava).