Ministarstvo vanjskih poslova BiH
Skip Navigation Links
Vanjska politikaExpand Vanjska politika
AktuelnostiExpand Aktuelnosti
MinistarstvoExpand Ministarstvo
AmbasadeExpand Ambasade
Konzularne informacijeExpand Konzularne informacije
EkonomijaExpand Ekonomija
Međunarodna saradnjaExpand Međunarodna saradnja
Javne nabavkeExpand Javne nabavke
A-A+
Vanjska politika .. Multilateralni odnosi .. Evropska unija .. Proces stabilizacije i pridruživanja
Sticanje članstva u EU
Proces stabilizacije i pridruživanja

U kontekstu doprinosa procesu stabilizacije zemalja Jugoistočne Evrope, Evropska je komisija u maju 1999. godine predložila stvaranje Procesa stabilizacije i pridruživanja (Stabilisation and Association Process - SAP) za Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Makedoniju i Saveznu Republiku Jugoslaviju (sada Srbiju i Crnu Goru), kojim je unaprijeđen do tada postojeći Regionalni pristup Evropske unije prema zemljama regije. U tadašnjim okolnostima, nova strategija EU je za prioritetni cilj imala stabilizaciju regije, dok je kao dugoročni cilj istaknuto pridruživanje Uniji. Politika EU putem SAP, kao vrhunac u institucionalnom približavanju Evropskoj uniji, predviđa zaključivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (Stabilisation and Association Agreement - SAA)kojim države dobijaju status pridružene članice Evropske unije. Uz mogućnost napredovanja prema članstvu u EU, ova nova vrsta ugovornog odnosa s EU ima za cilj stabilizaciju država Zapadnog Balkana putem:

  • njihovog pridruživanja evropskoj integraciji,

  • razvoja postojećih ekonomskih i trgovačkih odnosa s EU i između država regiona,

  • povećane pomoći za demokratizaciju, razvoj civilnog društva, obrazovanje i izgradnju institucija,

  • korištenja mogućnosti za saradnju u raznim područjima, uključujući pravosuđe i unutrašnje poslove, te

  • razvoja političkog dijaloga, uključujući politički dijalog na regionalnoj osnovi.

Proces stabilizacije i pridruživanja od samog početaka postoji radi pomoći državama iz regije u izgradnji i održanju stabilnih demokratskih institucija, osiguranju vladavine prava i stvaranju održive, otvorene i napredne ekonomije. SAP je i bilateralni i regionalni proces, koji uspostavlja veze između svake pojedine države i EU, te potiče regionalnu saradnju među državama SAP-a, ali i njihovu saradnju sa susjedima.

Osnovna obilježja Procesa stabilizacije i pridruživanja:

  • Jednaki uvjeti za sve - Sve države SAP-a moraju ispuniti iste uvjete ako se žele približavati Evropskoj uniji. Radi se o postojanju stabilnih demokratskih institucija, vladavini prava, poštivanju i zaštiti ljudskih prava, poštivanju i zaštiti prava manjina, regionalnoj saradnji, izgradnji tržišne privrede. Uz to, RH, BiH i SRJ moraju ispuniti i obaveze preuzete Dejtonskim, odnosno Erdutskim sporazumima kao i odlukama Vijeća za provedbu mira (PIC).

  • Jasna perspektiva članstva u EU - Prema mišljenju Evropske unije, jedini način da se održi stabilnost regije je ponuditi tim državama sve tješnju saradnju i udruživanje s EU, uključujući i jasnu perspektivu članstva u EU. Putem SAP-a EU potiče države regije, kao potencijalne kandidate, da nastave s napretkom u jačanju međusobnih odnosa u najrazličitijim područjima, od trgovine i investicija, preko infrastrukture do povratka izbjeglica i borbe protiv organiziranog kriminala.

  • Individualni pristup - Brzina kojom se pojedina država kreće kroz različite faze SAP-a zavisi o sposobnosti svake države da preuzima i ispunjava obaveze koje proizlaze iz sve bližeg pridruživanja s EU. Svaka zemlja napreduje prema EU slijedom svoje vlastite, individualne, uspješnosti u ispunjavanju postavljenih uvjeta.

  • Veliki značaj regionalne saradnje - U okviru SAP-a izrazita pažnja posvećena je regionalnoj saradnji. SAP vidi saradnju sa susjedima kao poticaj za daljnji razvoj i pomoć zemlji da razvije radne metode i praksu koje su integralni dio EU članstva. Proces stabilizacije i pridruživanja stvara čvrste veze između svake države i EU i, istovremeno, snažno ohrabruje saradnju između država PSP-a kao i saradnju s njihovim susjedima.

U svrhu ostvarivanja ciljeva Procesa stabilizacije i pridruživanja EU je u okviru svog budžeta uvela program pomoći za 5 zemalja Zapadnog Balkana sa ukupnim iznosom za period 2001. - 2006. godine od 4,65 milijardi Eura. Prvenstvena svrha ovog instrumenta finansijsko-tehničke pomoći pod skraćenim nazivom CARDS (Community Assistance for Reconstruction, Democratisation and Stabilisation), bila je podrška demokratskim, ekonomskim i institucionalnim reformama.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju

 
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju nova je generacija evropskih sporazuma ponuđena zemljama Jugoistočne Evrope u sklopu Procesa stabilizacije i pridruživanja. Sporazum osigurava formalne mehanizme i dogovorene referentne nivoe koji će omogućiti rad na daljem približavanju standardima koji se primjenjuju u EU. Sporazumom se uređuju opća načela, politički dijalog, regionalna saradnja, slobodno kretanje roba, kretanje radnika, osnivanje pravnih lica, pružanje usluga i kapitala, usklađivanje zakona, provedba zakona i pravila tržišnog natjecanja, pravosuđe i unutarnji odnosi, politike saradnje i finansijska saradnja. Ciljevi sporazuma su: razvijanje političkog dijaloga između Unije i zemlje potpisnice sporazuma, početak postepenog usklađivanja nacionalnog zakonodavstva zemlje potpisnice s pravnim naslijeđem Zajednice (Acquis Communaitaire), unapređenje ekonomskih odnosa dviju strana, postepeno razvijanje zone slobodne trgovine između dviju strana, te poticanje regionalne saradnje u sklopu Procesa stabilizacije i pridruživanja. Sporazum daje zemlji potpisnici status potencijalnog kandidata za članstvo u EU.

SAA stupa na snagu tek nakon procesa ratifikacije u nacionalnim parlamentima država - članica EU. Praksa je potrvdila da ratifikacija može potrajati dugo i iz tog razloga se istovremeno sa potpisivanjem SAA potpisuje i "Prijelazni sporazum" (Interim Agreement). Prijelazni sporazum je dokument kojim se pokriva period do stupanja na snagu SAA i kojim se omogućava brzo stupanje na snagu odredbi SAA koje se odnose na trgovinu i pitanja usko vezana za trgovinu. I Prijelazni sporazum podliježe ratifikaciji od strane EU.

Sporazum predstavlja međunarodni ugovor koji je nadređen domaćem zakonodavstvu, samim tim predstavlja obavezujući akt za sve nivoe vlasti u zemlji.

Solunska agenda

U junu 2003, Solunski samit EU o Zapadnom Balkanu je potvrdio podršku EU evropskoj perspektivi zemalja Zapadnog Balkana. Zajedničkim usvajanjem Deklaracije, sve države su ujedno prihvatile i sadržaj dokumenta pod nazivom “Solunski program za Zapadni Balkan: Kretanje prema Evropskoj integraciji (engl. Thessaloniki Agenda for the Western Balkans: Moving towards European integration) i obavezale se na njegovu provedbu. Ovaj program predvidio je uvođenje čitavog niza novih instrumenata i oblika saradnje između EU i SAP država temeljenih na instrumentima i iskustvima iz procesa proširenja, ali uz određene uvjete. Istovremeno neke instrumente Procesa stabilizacije i pridruživanja, koji su do sada bili rezervirani samo za naprednije države, čini dostupnim svima. Najznačajnije mjere su:

  • Evropsko partnerstvo – Srednjoročno najznačajniji novi instrument zasnovan je na iskustvima Pristupnog partnerstva (engl. Accession Partnership) s državama kandidatkinjama. Radi se o dokumentu kojim se, individualno za svaku državu, utvrđuju njeni kratkoročni i srednjoročni zadaci, ciljevi i prioriteti i na temelju njihovog izvršavanja bit će procjenjivan i napredak odnosne države. Prioriteti u Partnerstvu bit će utvrđeni na temelju ocjena EK iz godišnjih Izvještaja o SAP-u, uz neformalne konsultacije s PSP državama te uzimanje u obzir kriterija, kopenhaških i madridskog, kao i kriterija specifičnih za SAP. Od SAP država očekuje se da na temelju preporuka iz Partnerstva izrade svoje akcijske planove, koje će zatim izvršavati u predviđenim rokovima.

  • Saradnja u Zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici – Unaprijeđeni su politički dijalog i saradnja u oblasti zajedničke vanjske i sigurnosne politike (CFSP): Uspostavljen je politički forum EU-Zapadni Balkan i održani su godišnji sastanci ministara vanjskih poslova, pravosuđa i unutrašnjih poslova. Godišnji sastanci 'trojke' su održani na marginama Generalne skupštine UN. Ovi sastanci su u velikoj mjeri postigli svoje ciljeve. Bolje fokusiranje na konkretne planove i ostvarenja bi poboljšalo njihov efekt.

Zemlje Zapadnog Balkana su pozvane da usaglase zajedničke pozicije, demarše i izjave o pitanjima u vezi sa CFSP-om (Zajedničke vanjske i sigurnosne politike) nakon početka 2004. godine, što su one i učinile u velikom broju relevantnih slučajeva.

Uspostavljen je bilateralni politički dijalog sa Bosnom i Hercegovinom i Srbijom i Crnom Gorom, sa godišnjim sastancima 'trojke' na ministarskom nivou, čime je dopunjen već postojeći politički dijalog sa Albanijom, Hrvatskom i Makedonijom.

  • Parlamentarna saradnja – Zajedničke parlamentarne komisije su uspostavljene 2004. godine između EU i Hrvatske i Makedonije, i one se redovno sastaju. Održavaju se i redovni međuparlamentarni sastanci sa Albanijom, Bosnom i Hercegovinom, Srbijom i Crnom Gorom i Kosovom.

  • Podrška u izgradnji institucija – predviđeno je jačanje twinninga (suradnje radnika tijela državne uprave države kandidatkinje s istovjetnim ili srodnim tijelima država članica EU) kao mehanizam za provedbu CARDS projekata, otvorena je tehnička pomoć putem TAIEX-a (Ured tehničke pomoći za razmjenu informacija, engl. Technical Assisstance Information Exchange Office) za praćenje usklađivanja zakonodavstva u SAP državama s pravnom stečevinom Evropskih zajednica, te pri provedbi zakonodavstva EU-a. Značajna pažnja posvetit će se osiguravanju stručne pomoći i iz država kandidatkinja. U cilju jačanja sposobnosti državnih službenika u SAP državama, podržava se osnivanje regionalne škole ili instituta za više obrazovanje na području reforme javne uprave. Nivo saradnje zavisi o individualnoj sposobnosti svake države.

  • Otvaranje programa Zajednice – SAP državama su otvoreni programi Zajednice (npr. na području obrazovanja, profesionalnog usavršavanja i energetike) u odgovarajućem vremenu i zavisno o potrebama i kapacitetima svake pojedine države.

  • Uspostavljen je ekonomski dijalog između Komisije i svake od zemalja Zapadnog Balkana. Odobreno je povećanje budžeta za CARDS program u periodu od 2004. do 2006. godine, u iznosu od najmanje 200 miliona eura. EU će također razmotriti daljnje mobiliziranje sredstava Evropske investicijske banke; daljnju prilagodbu potpore Zajednice SAP državama zavisno o njihovom procesu približavanja EU, te je pozvala EK da u okviru rasprava o idućoj finansijskoj perspektivi (2007.-2013. godine) razmotri moguću potporu SAP državama u cilju ostvarivanja održivog razvoja, prema iskustvu iz aktualnog procesa proširenja.

Daljnje jačanje Procesa stabilizacije i pridruživanja

Solunska agenda iz 2003. godine u velikoj mjeri je provedena, te je Evropska komisija kroz dokument «Zapadni Balkan na putu ka EU: jačanje stabilnosti i unapređenje prosperiteta» iz 2005. godine ponudila nove mjere za dalje unapređenje Procesa stabilizacije i pridruživanja: 

  • Autonomne trgovinske mjere su produžene do 2010. godine;

  • Komisija će pripremiti zonu dijagonalne kumulacije porijekla između EU i zemalja regiona koje s njom imaju sporazume o slobodnoj trgovini, dok kao drugi korak ostaje strateški cilj uključivanja u sistem Pan-Euro-Med;

  • Brzo zaključivanje jednog regionalnog Sporazuma o slobodnoj trgovini;

  • Provedba Sporazuma o energetskoj zajednici, potpisanog 25.10.2005. godine u Atini;

  • Proces u kontekstu Evropske povelje za mala preduzeća će se ponovo pokrenuti, a Komisija će dati finansijski doprinos u Evropski fond za Jugoistočnu Evropu;

  • Zemlje se potiču da uzmu u obzir u svojim reformskim i akcionim planovima ciljeve Lisabonske agende;

  • Komisija će nastaviti podržavati aktivnosti na promociji socijalnog uključivanje, integraciju i socijalni dijalog;

  • Komisija će u 2006. godini pokrenuti inicijative za olakšavanje viznog režima. Zemlje Zapadnog Balkana treba da preuzmu veću odgovornost na planu regionalne saradnje. Treba da dođe do progresivnog prijenosa odgovornosti sa Pakta stabilnosti na tijela sa sjedištem u regionu;

  • EU treba da osigura da prioritete u njenoj politici prema Zapadnom Balkanu prati i odgovarajuća podrška u predstojećim Perspektivama finansiranja. U okviru novog Instrumenta pretpristupne pomoći, podrška infrastrukturi, regionalnom razvoju, radnim i socijalnim politikama bit će na raspolaganju i potencijalnim kandidatkinjama kroz komponentu IPA usmjerenu na izgradnju institucija;

  • Dijalog sa civilnim društvom u kojem se Komisija angažirala u zemljama kandidatkinjama proširit će se na cijeli Zapadni Balkan.